Na mjestu nove OŠ Horvati nekad je bio filmski studio
U naselju Knežija nalazio se filmski studio “Ocean filma”, takozvani “zagrebački Hollywood”
Na križanju Ulice Tina Ujevića i Ulice Josipa Gigla u zagrebačkom naselju Knežija u siječnju je počela gradnja nove osnovne škole Horvati. Ulicu dalje od te lokacije nalazi se stara škola izgrađena prije gotovo 130 godina koja će nakon izgradnje nove biti srušena, između ostalog i, zbog projekta spajanja Šarengradske ulice s Jadranskim mostom. Bit će to novi ulaz u glavni grad.
Nova škola imat će 17 učionica, dvije sportske dvorane, kuhinju i blagovaonicu, knjižnicu s čitaonicom, kabinete… No, ono što je mene potaknulo na pisanje ovog teksta jest informacija da će bivša zgrada filmskog studija Ocean filma tzv. “zagrebačkog Hollywooda”, koja je nekad postojala na tom mjestu, biti uključena u projekt škole te da bi ona budućim djelatnicima trebala služiti kao zbornica.
Vjerujem da puno Zagrepčana i ne zna za tu informaciju osim onih odraslih na Knežiji ili okolnim kvartovima… Kao djeca često smo se tu vozili biciklima i neobična zgrada koja je virila iz zelenila nama je izgledala kao dvorac iz horor filma. Bilo je to vrijeme prije interneta pa se informacije nisu mogle tako lako provjeriti.
Ako bolje pogledate vizualizaciju buduće škole mjesto zbornice prepoznat ćete po tornju.
Filmski studio Ocean film
Ali da bi se saznalo kako je priča počela potrebno je otići sto godina u prošlost. Te 1925. godine amaterski filmski redatelj, scenarist i avanturist Franjo Ledić (Derventa, 12. ožujka 1892. – Zagreb, 26. rujna 1981.) u Zagrebu je otvorio studio Ocean film na početku Horvaćanske ulice.
Naime, Ledić se filmom “zarazio” kao šesnaestogodišnjak, a nakon Dervente, vođen željom da ostvari filmsku karijeru, živio je u Budimpešti, Beču, Pragu i Berlinu. Bio je statist, glumac, šminker, postavljač dekoracija… U Berlinu je snimio film o ukletom dvorcu “Angelo – misterij Zmajgrada” koji je premijeru imao 1920. godine, a film je iduće godine prikazan i u Zagrebu. Nakon Berlina odlazi u Milano, a nakon toga u Zagreb. Tu se proglašava “prvim jugoslavenskim filmskim režiserom” i osniva tvrtku, navodi Ivana Horvatek u tekstu na blaga.hr.
Ledić je, shvativši da mu je potreban odgovarajući prostor za snimanje filmova, naručio nacrte filmskog grada koje je izradio arhitekt E. Banutay, zamislivši ga u duhu secesije. No, vjerojatno zbog nedostatka financijskih sredstava umjesto velikog filmskog grada, izgrađen je bio tek mali studio s glavnom zgradom. Po otvorenju Ledić tu odmah počinje snimati horor film o Romima “Ciganska krv – dobrotvorka Balkana” koji nikada nije dovršen.
Ledić objavljuje i prvu hrvatsku knjigu o filmu “Film – kako se može postati filmski glumac i glumica. Što o filmu mora znati svaki kandidat i kandidatkinja?”. Potom pokreće i filmski časopis čija se tri broja danas čuvaju u NSK, a izrađuje i filmski žurnal “Zvono” koji se emitirao uoči projekcija filmova, piše portal Mapiranje Trešnjevke.
Od filmskog studija do Vile Kiseljak
Samo dvije godine kasnije 1927. godine Ledić prodaje teren i zgrade Franji Kiseljaku koji je prostor prenamijenio u vilu. Zbog toga se ta lokacija ponekad nazivala i Vila Kiseljak. U njoj je do 1982. živjela njegova kćerka Heda (Hedviga) Kiseljak-Novaković (hvala na ovoj informaciji Zlatku Dermičeku). Zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa nakon njezine smrti ta je mistična kuća bila i jedan od prvih zagrebačkih skvotova, stoji na hr.wikipedia.org.
Skvot je napuštena zgrada ili zemljište koje su zauzeli i koriste pojedinci bez pravnog odobrenja vlasnika. Urbana legenda kaže da je, među mladim anarhistima koji su tamo živjeli, bio i legendarni Branimir Johnny Štulić. No, zahvaljujući Zlatku Dermičeku saznali smo da je Johnny ipak živio kuću dalje, kod Mirne Crnobori.
No, skvoteri su se 2008. preselili u Mediku u Jukićevoj ulici, a prostor je prepušten propadanju iako se vodio kao zaštićeno kulturno dobro upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske. Zahvaljujući tome sačuvani su gabariti kompleksa i niz arhitektonskih detalja, što je omogućilo da se njegova replika inkorporira u novu zgradu škole na Knežiji. Zbog opasnosti za ljude i okoliš kuća je srušena 2021. godine.
