Gastro preporuka: Restoran Zlinje – Blato 1902.
U restoranu na križanju Selske i Zagorske uživale smo u kvalitetnoj hrani i ugodnoj atmosferi. Svakako se može reći da Zlinje nudi vrijednost za novac
Restoran Zlinje korčulanske zadruge Blato 1902. nalazi se uglu zagrebačke Selske i Zagorske. Otvoren je 1956., a krajem prošle godine je renoviran i ovaj petak ga je posjetila naša “gastropatrola”.
U restoranu sam bila prije nekoliko godina, a kako sam tada bila oduševljena hranom zapamtila sam i izgled unutrašnjosti. Razlika u interijeru je vidljiva na prvi pogled, a pri ulasku sam odmah zamijetila da ima dosta svijetla što ranije nije bio slučaj. Uređenje je jednostavno, prevladavaju bež i petrolej tonovi, s diskretnom rasvjetom. Raspored je odlično napravljen tako da Između stolova ima dovoljno mjesta. Interijer potpisuje arhitektica Violeta Beljić Kušić.
Naravno najvažniji element je – hrana – i drago mi je da mogu reći da je ona ostala izvrsna. Kako su zadnjih mjeseci sve cijene otišle u nebo rekla bih da pogled na desnu stranu menija i nije toliko strašan.
Za aperitiv smo uzele viljamovke i rakiju od dunje (cijena im je 18 kuna) te krenule birati između brojnih dalmatinskih jela. Kako nas je tri, obično izaberemo nekoliko jela koje podijelimo kako bismo što više toga isprobale.
Za predjelo smo izabrale salatu od hobotnice s krumpirom i rajčicom (100 kuna), kozice na rikuli (80 kuna) i zapečene Jakobove kapice (cijena po komadu 40 kuna). Uz to smo dobile i košaricu domaćeg kruha (10 kuna) koji je brzo nestao.
Za glavno jelo uzele smo bijeli rižoto od škampi (135 kuna) i hobotnicu pod pekom s mahunama i krumpirom (110 kuna).
Sva jela smo, na preporuku konobarice, sljubile s Pošipom iz njihove vinarije, a butelja je stajala 170 kuna.
Večeru smo završile kolačem od mrkve s kremom od sira (25 kuna) i neizostavnom rožatom (25 kuna).
Zaista smo uživale u kvalitetnoj hrani i ugodnoj atmosferi. Ono što je meni najbolji znak je činjenica da sam idući dan poželjela ponovno otići tamo na ručak (naravno nisam, ali…). Zlinje je svakako restoran za koji se može reći da nudi vrijednost za novac.
Cijeloj atmosferi svakako je dodatni plus i nenametljivo osoblje, koje daje konkretne upute za izbor hrane i pića.
Ako se odlučite posjetiti restoran petkom poput nas, preporuka je svakako ranije rezervirati.
Otkud Blato u Zagrebu
Tvrtka Blato 1902. osnovana je pod nazivom Hrvatska težačka zadruga, upravo kako ime kaže, 1902. godine. Sjedište im je u Blatu na Korčuli, a svoju djelatnost bazirali su na proizvodnji i prodaji vina te maslinovog ulja, otkupu i preradi smokava i rogača. Posjeduju i vinograde te uzgajaju domaće sorte grožđa Plavac mali, Cetinka, Pošip, ali i one svjetske poput Merlota i Shiraza.
Osim poljoprivredne proizvodnje okušali su se i ugostiteljstvu. U Zagrebu su dugo imali restorane na dvije lokacije. Poznatiji je bio Tip Top na uglu Gundulićeve i Masarykove. Nekada je omiljeni gost tog restorana bio pjesnik i boem Tin Ujević. Dugo je godina njegov portret visio na jednom od zidova. Nažalost Tip Top više ne postoji, kao ni stol za kojim je Tin najčešće pio, a na tom je mjestu danas trgovina s talijanskim delikatesama La Riseria.
No, drugi restoran Zlinje je još uvijek tu i nadam se da će tako i ostati. Restoran je dobio ime po drvoredu lipa koji se nalazi u Blatu. Inače, specifičnost tog mjesta je da tamo ulice nemaju imena nego su označene brojevima.
Također, postoje i dvije prodavaonice u kojima možete kupiti njihove proizvode. Jedna se nalazi tik do restorana na Selskoj, a druga je na Dolcu.
Gastropatrola Lidije, Ines i Zinke
Na početku teksta sam napisala da je Zlinje posjetila naša “gastropatrola”. Nju čine Lidija Martinović, Ines Loje i ja, a nastala je gotovo slučajno. Nas tri smo počele zajedno raditi 2008. godine u financijskom časopisu Banka. Kao i Tip Top, ni taj časopis danas više ne postoji. Kad su nas poslovni izazovi 2012. razdvojili i odveli u različite tvrtke uvele smo pravilo – jednom mjesečno ćemo se naći na ručko-večeri u restoranu u kojem, ako je moguće, do tada nismo bile. Svaki je mjesec jedna od nas zadužena organizirati i financirati druženje.
Običaj smo uspjele zadržati do danas na što smo ponosne. U nekim godinama bismo se uspjele naći 11 puta, a u nekim godinama (krivac je korona) svega šest puta. U međuvremenu smo, zahvaljujući našim gastro-druženjima uz dobru hranu i vino, od tri kolegice postale tri prijateljice.
Zlinje je bio 88. restoran koji smo posjetile.
