Gastro preporuka: Beštija koja je sve samo ne beštija
Fotografija: Instagram profil @bestija_bistro
U ovom zagrebačkom bistrou kuhaju i tradicionalna jela, ali na malo pomaknut način
Ima nešto šarmantno u lokalima koji se nalaze u vežama zagrebačkog centra. Jedno takvo mjesto je Beštija smještena u Masarykovoj 11. Taj maleni bistro ima višestruke Michelinove preporuke pa ih je i naša gastropatrola odlučila posjetiti u listopadu 2022.
Prostor je malen i nenametljivo uređen tako da neonski natpis Beštija na jednom od zidova izgleda efektno. Kako se cijelom dužinom prostora prostiru i prozori unutra ima puno svjetla, a i zelenila. Posebno mi se svidjelo što među stolicama imaju i Thonet stolice, dizajnerski klasik. Thonet namještaj radio se od savijenog drveta, a naziv je dobio po majstoru Michaelu Thonetu koji je zaslužan za takvu tehniku izrade namještaja. Ne znam znate li, ali te su se stolice, osim u Švicarskoj, proizvodile i u varaždinskoj tvornici Mundus, koja naravno više ne postoji.
Čim smo ušle u prostor bistroa osjetile smo se ugodno, a tome je pridonijelo i osoblje koje je bilo iznimno simpatično, a opet nenametljivo. Upravo onako kako volimo.
Za aperitiv smo uzele Aurine teranino i bisku (po 22 kn) te viljamovku (25 kuna). Aperitiv nam uvijek olakša daljnji izbor jela. Kako nas je tri, najčešće izaberemo po dva jela za predjelo i dva za glavno jelo, a onda sve dijelimo. Tako isprobamo više jela, a imamo osjećaj da se ne prejedamo (iako ovaj recept ne uspije uvijek). Naravno u slučaju kad su porcije negdje zaista male prilagodimo se pa naručimo još koje jelo ili tri deserta za kraj.
Za predjelo smo tako uzele tatarski biftek s prženim kaparima i poširanim žumanjkom od prepelice (90 kuna) i baba ghanoush s pečenom paprikom i pekan orasıma (80 kuna). Uz to je savršeno sjela focaccia od piva s aromatiziranim maslinovim uljem od češnjaka i cherry rajčicama i maslinama (30 kuna). Tatarski je bio zaista odličan tako da mi nije zasmetalo ni to što kapare namjerno nisu rezali na manje komadiće.
Kad smo vidjele da se na vinskoj karti nalazi i Pušipel Jakopić iskoristile smo priliku i naručile ga. Cijena butelje je 180 kuna i za to vino se zaista može reći da dobivate vrijednost za novac. To je autohtona međimurska vrsta laganog i pitkog bijelog vina. Dobiva se iz sorte Moslavac pa je nagdje poznato i pod tim nazivom, a netko ga zove i Šipon.
Za glavno jelo prvi izbor bila je trgana janjetina s Portobello gljivom i skutom te hrskavcem od pecorina (170 kuna), a drugi izbor rižoto od kruške s vermouthom i espumom od plavog sira (115 kuna). Uz to smo naručile i svježu sezonsku salatu (30 kuna). Ako ste od onih koji inače baš i ne jedu janjetinu svakako bih vam preporučila da sada napravite iznimku.
I na kraju desert. Na preporuku konobara odlučili smo se za pitu od jabuke. Kada je desert došao rekli biste da je to sve samo ne pita od jabuka. Neću previše opisivati ovo jelo jer ga jednostavno morate otići probati. Samo ću reći da su jabuke macerirane u rumu. U svakom slučaju idealan kraj prekrasne večere i večeri.
Naš ukupan dojam je da su, s obzirom na kvalitetu hrane i savršene okuse, cijene u Beštiji odgovarajuće i zaista smo iznimno zadovoljne otišle iz ovog simpatičnog prostora. Kako smo tamo bile jedan petak u listopadu savjetujemo da svakako prije dolaska rezervirate stol jer su cijelo vrijeme našeg boravka bili gotovo potpuno puni.
Beštija nije pretenciozan restoran i svakako je odličan izbor za druženje s prijateljicama, a može biti i dobra opcija za ručak s poslovnim suradnicima.
Gastropatrola Lidije, Ines i Zinke
Našu gastropatrolu čine Lidija Martinović, Ines Loje i ja, a nastala je gotovo slučajno. Nas tri smo počele zajedno raditi 2008. godine u financijskom časopisu Banka. Kad su nas novi poslovni izazovi 2012. razdvojili i odveli u različite tvrtke uvele smo pravilo – svaki ćemo se mjesec naći na ručko-večeri u restoranu u kojem, ako je moguće, do tada nismo bile. Svaki put je jedna od nas zadužena organizirati i financirati druženje.
Običaj smo uspjele zadržati do danas na što smo ponosne. U nekim godinama bismo se uspjele naći i 11 puta, a u nekim godinama (zahvaljujući koroni) bilo je to svega šest puta. U međuvremenu smo zahvaljujući našim gastro druženjima uz dobru hranu i vino od tri kolegice postale tri prijateljice.
Mi nismo profesionalne gastro-kritičarke, samo jako volimo hranu i isprobavanje raznih okusa. Beštija je bila 86. restoran koji smo posjetile.
