Gastro preporuka: Bekal ili raj za ljubitelje roštilja

Iako se u ovom restoranu kuha isključivo na vatri, njihovo je kuhanje sve samo ne primitivno i već na izlasku iz Bekala znate da ćete tu sigurno doći opet

Kad sam čula da se u Zagrebu planira otvoriti Bekal, restoran koji priprema hranu isključivo na vatri i žaru, bila sam zaintrigirana jer sam tako nešto gledala samo u Netflixovim gastro emisijama. A kad sam saznala da se iza tog koncepta kriju Marko Turković i Tvrtko Šakota mojoj znatiželji nije bilo kraja. Šakotu mnogi smatraju jednim od najtalentiranijih hrvatskih kuhara, a Turkovićeve kuhinje se sjećam iz restorana Sopal u zagrebačkoj Teslinoj ulici. Naime, kupus koji se tamo jeo bio je pečen na vatri i bio je toliko senzacionalnog okusa da sam to zauvijek zapamtila.

Rezervirajte unaprijed

No, prvi pokušaj odlaska u Bekal nije najbolje prošao jer sam pokušala rezervirati stol isti dan kad smo planirale tamo i otići. No, bilo mi je ujedno i drago čuti da su puni do kraja dana. Značilo je to da već imaju svoju publiku što je odlično – i za njih, ali i za Zagrepčane. Zato sam za našu gastropatrolu krajem svibnja rezervirala Bekal nekoliko dana unaprijed i veselo isčekivala.

Još jedna od stvari koja mi se svidjela i prije ulaska u restoran je to je njihova lokacija, Kostelska 11, na Trešnjevci pa se time ovaj dio grada sve bolje pozicionira na gastro-karti. U istom prostoru je ranije također bio restoran (Šalša). Koliko sam mogla zamijetiti više-manje nisu imali neke značajnije intervencije u dijelu za objedovanje, ali je zato kuhinja doživjela velike preinake. Ona je sada otvorena sa svih strana tako da možete uživati u pogledu na gradele, krušnu peć, peć na drva… Niti ne znam kako se to sve zove, ali znam da će vam pogled na tu jedinicu izmamiti osmijeh.

Upečatljivi i uzbudljivi

Jelovnik stane na jednu A4 stranicu, ali to je čak i bila prednost jer smo već kod kušanja našeg prvog jela shvatile da bismo najradije naručile sve s menija. Nazivi samih jela su vrlo jednostavni, ali niti jedno od jela koje smo isprobali nije bilo “jednostavno”. Sva su bila no upečatljiva, uzbudljiva i dubokih okusa.

Moram priznati da se nisam mogla prisjetiti kad nam se zadnji put dogodilo da su sva jela koja sam probali, od predjela pa do deserta, bila toliko savršena. Jednostavno Bekal nema niti jednu slabu gastro točku. Barem sudeći prema onome što smo mi isprobale.

Našu smo gozbu započele s čašom austrijskog pjenušca Meinklang Epic casa koji je bio idealan za toplo poslijepodne (čaša je 5,30 eura).

Kruh iz Sala

Za predjelo smo odabrale tatarski biftek sa svježim hrenom i dimljenim goveđim srcem (10 eura) koji je bio serviran s kruhom iz pekarnice Salo na Dolcu. Iako je tatarski bio dosta nježan, imao je bogat okus. Uz tatarski smo iskombinirale zapečenu cvjetaču (9 eura) te izbor raznih kupusnjača koje su bile poslužene s kremom od inćuna i sirom iz mišine (12 eura).

Osoblje nam se posebno svidjelo. Nisu od onih koji su svakih pet minuta kod vašeg stola, već puno rjeđe navraćaju, ali kad dođu konkretni su i informativni te daju odlične prijedloge u skladu sa sugestijama koje dobiju od vas. Čak je i chef Turković “navratio” par puta s odličnim savjetima. Npr. pomogao nam je odabrati vino koje nam je odlično “sjelo” uz sva jela koja smo naručili. Bilo je to organsko i biodinamičko vino iz 2021. Marabelle Pinot Grigio – Terre di Chieti (40 eura). Ne mogu se sjetiti kad nam je butelja tako brzo “nestala”.

Nakon predjela probale smo grilanu hamu s mariniranom čičokom i umakom od lišća limuna (18 eura). Riba je bila lagana, ali bogatog okusa i neodoljivo hrskave kožice. Dovoljno je reći da od sada želim jesti čičoku barem jednom tjedno.

Kad se ne možeš odlučiti – probaj sve

Nakon ribe, morale smo naravno probati i meso. Kako se nismo mogle odlučiti između odojka i janjeta odabrale smo – oboje. Cjenovno i jedno i drugo meso stoji 10 eura za 10 dkg. Odojak je pečen cijelu noć u krušnoj peći i topi se u ustima, a hrskava kožica s kojom je prekriven bolja je od bilo kojeg čipsa. Janjetina je dimljena, mekog mesa i bogatog okusa, a potočnice koje dolaze s njom samo dodatno pojačavaju te okuse.

I janjetina i odojak bili su servirani na starinskim metalnim pladnjevima što nam se posebno svidjelo jer je donijelo na stol dašak nekih prošlih vremena.

Za priloge smo odabrale pečenu brokulu (7 eura) i pečeni krumpir (6 eura). Krumpir je bio poslužen na (mi smo ju tako nazvale) čarobnoj kremi od pečenog kvasca koja je toliko umami da se raspametite. Teško je to opisati riječima tako da je najbolje da isprobate sami. Ja samo znam da je to bio najfiniji krumpir koji sam ikada jela.

Naravno nismo mogle otići bez deserta. Odlučile smo se probati oba koja su bila na meniju. Primjećujete naš problem? Čokoladna torta s rogačem i gorkom narančom te sutlijaš tj. rižu na mlijeku s kruškom bili su savršeni za kraj ovog hedonističkog izlaska. Oba deserta su po 7 eura.

Kako je vino već odavno nestalo, večer smo završile s rakijicama (3 eura).

Kako sam uz svako jelo navela i cijene vidjet ćete da Bekal definitivno nije jeftin, no s obzirom na količinu užitka, okusa i umamija mogu samo reći da nisu ni skupi. Dodatno nam je chef spomenuo da meni planiraju svakako uskoro mijenjati jer ga baziraju na sezonalnosti.

Još prije izlaska iz restorana znale smo da je ovo mjesto na koje ćemo definitivno doći opet, samo da se pojavi odgovarajuća prilika.

Preporuka je nazvati telefonom i rezervirati. Radno vrijeme je od utorka do subote, s tim da sve dane rade od 17 h do ponoći, a subotom od podneva do ponoći. Nedjeljom i ponedjeljkom ne rade, što je još jedan plus za ovaj “vatreni” restoran koji je očito svjestan da njihov uspijeh ovisi i zadovoljstvu njihovih zaposlenika.

Gastropatrola Lidije, Ines i Zinke

Našu gastropatrolu čine Lidija Martinović, Ines Loje i ja. Nas tri smo počele zajedno raditi 2008. godine u financijskom časopisu Banka. Kad su nas novi poslovni izazovi 2012. razdvojili i odveli u različite tvrtke uvele smo pravilo – svaki ćemo se mjesec naći na ručko-večeri u restoranu u kojem, ako je moguće, do tada nismo bile. Svaki put je jedna od nas zadužena organizirati i financirati druženje.

Običaj smo uspjele zadržati do danas na što smo ponosne. U nekim godinama bismo se uspjele naći i 11 puta, a u nekim godinama (zahvaljujući koroni) bilo je to svega šest puta. U međuvremenu smo zahvaljujući našim gastro druženjima uz dobru hranu i vino od tri kolegice postale tri prijateljice.

Mi nismo profesionalne gastro-kritičarke, samo jako volimo hranu i isprobavanje raznih okusa.

Bekal je bio 92. restoran koji smo posjetile.